07.09.2019. 15:57:10 - Marcel Lončarić

VIS Dioleni iz "doba električara"

Vis "Dioleni" na Šoštarićevoj Plavoj terasi. S desne strane  Pepek Korunda, brat Jožek u sredini  i pok. Mirko Džon Hajsek. Bubnjar Valek Martinec nekako je ispao uz kadra.
Vis "Dioleni" na Šoštarićevoj Plavoj terasi. S desne strane Pepek Korunda, brat Jožek u sredini i pok. Mirko Džon Hajsek. Bubnjar Valek Martinec nekako je ispao uz kadra.

Na polju zabave, pedesete u K. Toplicama obilježava stara garda iz već opisanog Štakor-bara. Toplice su u to doba još poprilično uspavane, ali novi mediji, radio i posebno televizija kao novotkriveni "prozor u svijet, donose neminovno neke nove slike, zvukove i trendove "dekadentnog" Zapada. Još uvijek dominiraju perlonke, šuškavci, špičoki i kokotice, još uvijek se pleše uz Avsenike, La Palomu, Prodavačicu ljubičica i šlageraški swing, no rokabili-potres koji nastaje Presleyevim drmanjem kukovima bio je prejak da ne bi zaljuljao i topličku mladež. O tome bi ponajviše mogao svjedočiti moj najstariji brat Mirko koji se po afinitetima i generacijski u tu priču savršeno uklapao.

Iz nešto kasnijeg perioda, a kao uvod u novo doba lokalnog zabavnjačkog hedonizma, spomenut ću jednu crticu iz susjedstva.
Na jednoj "lupatvi" kod budućeg člana "Diolena" trešti gramofon. Nakon što su se izredale meksikanske, polke i poneki šlageri a prije "parila" kao uobičajenog vrhunca tog veselog eventa, netko pušta ploču Chubby Checkera. Nastaje ludilo u kojem prednjači brat Jožek. Furiozan twist koji su Jožekovi pajdaši upriličili, začas je stvorio urnebes. Otprilike je to izgledalo kao da je nasred sobe pala otkačena elisa helikoptera. Stariji muži vrte glavama, dok se žene i djevojke  dobrodušno gurkaju i smješkaju..Uglavnom, ta simpatična, energijom nabijena scena nikog ne ostavlja ravnodušnim. 
U narednom razdoblju stvari se nekako ubrzavaju.
Na krilima američke i britanske rokenrol invazije te pojavom zaraznog instrumentalnog beata u izvedbi The Venturesa, The Hurricanesa, The Champsa, Duanne Eddyja i naročito The Shadowsa, oformljeni su 1964. VIS "Dioleni"- toplički "Šedousi" iz doba "kad je rokenrol bio mlad".
Naravno, uz gore spomenute, Dioleni su u to doba imali mnogobrojne domaće uzore poput Robota, Bijelih strijela, Silueta, Kameleona, Elektrona, Uragana, Elipsa i Crvenih Koralja, koji su već naveliko prašili obrade svojih stranih uzora. 
Ali otkud taj naziv benda? Onako, barem po zvučnosti, "Dioleni" bi moglo bit atraktivno ime, donekle u skladu s duhom vremena i trendom. Naime i drugi aspiranti na novi zvuk i rokerski status nastojali su odabrati čim bombastičnije ime za grupu. 
Recimo, drago kamenje i biserje je i tada bilo na cijeni pa su naveliko nicali Dijamanti, Kristali, Safiri, Rubini, Biseri.. Ili pak Elektroni, Atomi, Magneti, što je opet razumljivo s obzirom na tada paralelno dosta aktivnu tehnološku revoluciju. No "diolen" je tek vrsta tkanine, materijala. Možda je bubnjar, krojač Valek, tu imao posljednju riječ? 
Naknadno saznajem da je ime predložio toplički ravnatelj škole za fizioterapeute, Slavko Ladović. Naime, taj je naziv istovremeno nosila jedna jaka njemačka tekstilna firma pa se nekako ciljalo na moguće sponzorstvo. Postojale su tzv. perlonke i košulje od diolena (eto, sjećam se marke "Diolen diplomatik") pa vjerojatno nitko od dečkiju ne bi imao ništa protiv da im "sponzor" bar dijelom sufinancira outfit.
Ne bih rekao da je od te ideje bilo neke koristi, tek, kao kuriozitet, vrijedi spomenuti da je istovremeno u Zaprešiću također postojao bend istog naziva, mada jedni za druge nisu čuli ni znali. Tj., saznali su to dosta kasnije.*
Originalnu postavu Diolena čine mahom dečki iz mog najbližeg susjedstva, akteri gore opisanog twista. Prvu poduku sviranja gitare nekima daje naš otac, tada još poprilično aktivan muzikant stare garde iz Štakor-bara..Otac je kao "instruktor" bio relativno strpljiv i dobronamjeran, bila mu je u startu možda simpatična ta ideja mladića da nauče svirati, ali ako se nekog nešto u razumnom roku "nije primalo", nije se libio skresat mu prispodobu "o slonu i uhu"i još ga poslat kući.
Ipak, ništa nije moglo pokolebati novopečene rokere u tom njihovom naglo probuđenom intereresu za svirkom. Strpljivo su dolazili opet, znajući da im o tome ovisi zacrtana glazbena karijera.  
Bez obzira na pomalo trnoviti početak, zanos i entuzijazam ruše sve prepreke. Dečki u tom formativnom razdoblju kemijaju s gitarama iz kućne radinosti i prilično nezgrapnim domaćim akustarama s pikapima, da bi se sredinom šezdesetih konačno domogli bolje opreme. Svoje prve, "prave" električne gitare kupuju od Zlatnih akorda. Zlatni akordi, s tada mlađahnom vokalisticom Josipom Lisac su bili popularan i respektabilan zagrebački bend, očito su taj inicijalni nivo prerasli i domogli se nešto kvalitetnije opreme.
S vremenom se iskristalizirala postava "a 'la Shadows". Uz brata Jožeka koji preuzima bas gitaru, solo gitaru bezecira Pepek (Hank) Korunda, a ritam gitaru Mirko (Džon) Hajsek. Jedini član benda van našeg sela bio je bubnjar Valek Martinec, toplički krojač. Za tehniku je dijelom zadužen Pepekov brat Ivica koji pokazuje veliki afinitet spram aparata, struje i elektronike.
Svoj prvi prostor za vježbe i svirke Dioleni pronalaze u zgradi stare općine. Rušenjem pregradnog zida dobivaju više prostora i mogućnost da improviziraju mali šank s "ulazom" gdje su se prodavale ulaznice.  U tom periodu povremeno im se priključuje Ivica Ivanjek koji je svirao saks, klarinet i harmoniku. Ivica je bio dobro glazbeno potkovan, znao je složiti aranžmane i obogatiti repertoar malo kompleksnijim pjesmama pa je time bend dobio na kvaliteti i konkurentnosti.  
S obzirom da su Dioleni uz Homokrapiensise bili među prvim zagorskim bendovima tog tipa, uskoro se pročulo za njih i van lokalnih okvira. Osim na topličkim plesnjacima ponekad sviraju u Pregradi, Krapini, Začretju i Zaboku. Kako im popularnost raste, s vremenom neizbježno gažiraju svadbe zbog čega su prisiljeni miksati repertoar svojih favorita s nekim tada popularnim šlagerima i domaćim pjesmama. U to vrijeme na repertoaru imaju barem četrdesetak dobro uigranih pjesama. 
Nekih se vrlo dobro sjećam. Uz amblematsku "Apache" The Shadowsa koja je jednostavno morala bit na repertoaru svih domaćih "električara", tu su još neke pjesme Koralja koje su također bile uspješne obrade hitova The Shadowsa & Cliff Richarda: Napuljska gitara, Tema mladih ljubavnika (The young ones), Dolazak (Y'arriva), Zvjezdana noć (Cozy) Maštanje (Don't talk to him), Kotači odn. Wheels (Venturesa) pa i Avsenikova Večer na Robleku na način kako je obrađena od Grupe 220.
Negdje tih godina slučajno sam prisustvovao njihovoj svirci na ljetnoj terasi kraj ulaza u bazene. Osim samog zvuka koji me poprilično zblenuo (twang uživo, vau!), onako kroz maglu sjećam se drvene bine natkrivene trstikom, sitnog bijelog šljunka ispred nje te stolova i stolica od crveno-bijelog pletenog polivinila. Mjesta nije bilo ni za čačkalicu jer su se mnogi mještani, prolaznici i polumokri kupači načičkali ispred i uokolo bine.
Dioleni tih godina ponajviše sviraju u hotelskom baru i restoranu, u ex-Ožegovićevom (danas Čermakovom) dvorcu ili na Šoštarićevoj "Plavoj terasi" neposredno uz bazene. Te svirke započete još za dana setom laganijih instrumentala bile su zapravo zgodan poziv još prisutnim kupačima da nakon kupanja posjete terasu. 
Negdje krajem šezdesetih bend se raspada. Pepek i brat nastavljaju zajedno ili u nekoj drugoj kombinaciji svirati gaže. U to doba brat bas gitaru zamjenjuje novom preokupacijom - bubnjevima.
Iako su dečki svoje svirke ili kućne vježbe ponekad snimali na Pepekovom Grundig kolutašu, sumnjam da je išta upotrebljivog od toga ostalo. Istina, negdje 1966. u već spomenutim prostorijama općine snima ih ekipa s Radio-Zaboka. Snimanje je trajalo otprilike sat vremena, ali ni od toga nije ništa sačuvano. Traka se u međuvremenu zagubila.
Šteta. Jer za razliku od topličkih Diolena, oni zaprešićki su uvršteni u Škaričin box-set "Kad je rokenrol bio mlad", zahvaljujući nekoj sličnoj ali ipak sačuvanoj snimci. Onako kako dan-danas u svom uhu čujem topličke Diolene i pamtim njihove izvedbe Zvjezdane noći, Napuljske gitare, Atlantisa, Kotača itd., i njima bi tamo trebalo naći mjesta. Iz želje da donekle ublažim tu "nepravdu" i sačuvam sjećanje, neka ostane barem ova bilješka.

Iz nešto kasnijeg perioda, a kao uvod u novo doba lokalnog zabavnjačkog hedonizma, spomenut ću jednu crticu iz susjedstva.

Na jednoj "lupatvi" kod budućeg člana "Diolena" trešti gramofon. Nakon što su se izredale meksikanske, polke i poneki šlageri a prije "parila" kao uobičajenog vrhunca tog veselog eventa, netko pušta ploču Chubby Checkera. Nastaje ludilo u kojem prednjači brat Jožek. Furiozan twist koji su Jožekovi pajdaši upriličili, začas je stvorio urnebes. Otprilike je to izgledalo kao da je nasred prostorije pala otkačena elisa helikoptera. Stariji muži vrte glavama, dok se žene i djevojke  dobrodušno gurkaju i smješkaju..Uglavnom, ta simpatična, energijom nabijena scena nikog ne ostavlja ravnodušnim. 

U narednom razdoblju stvari se nekako ubrzavaju.

Na krilima američke i britanske rokenrol invazije te pojavom zaraznog instrumentalnog beata u izvedbi The Venturesa, The Hurricanesa, The Champsa, Duanne Eddyja i naročito The Shadowsa, oformljeni su 1964. VIS "Dioleni"- toplički "Šedousi" iz doba "kad je rokenrol bio mlad".

Naravno, uz gore spomenute, Dioleni su u to doba imali mnogobrojne domaće uzore poput Robota, Bijelih strijela, Silueta, Kameleona, Elektrona, Uragana, Elipsa i Crvenih Koralja, koji su već naveliko prašili obrade svojih stranih uzora. 

Ali otkud taj naziv benda? Onako, barem po zvučnosti, "Dioleni" bi moglo bit atraktivno ime, donekle u skladu s duhom vremena i trendom. Naime i drugi aspiranti na novi zvuk i rokerski status nastojali su odabrati čim bombastičnije ime za grupu. 

Recimo, drago kamenje i biserje je i tada bilo na cijeni pa su naveliko nicali Dijamanti, Kristali, Safiri, Rubini, Biseri.. Ili pak Elektroni, Atomi, Magneti, što je opet razumljivo s obzirom na tada paralelno dosta aktivnu tehnološku revoluciju. No "diolen" je tek vrsta tkanine, materijala. Možda je bubnjar, krojač Valek, tu imao posljednju riječ? 

Naknadno saznajem da je ime predložio toplički ravnatelj škole za fizioterapeute, Slavko Ladović. Naime, taj je naziv istovremeno nosila jedna jaka njemačka tekstilna firma pa se nekako ciljalo na moguće sponzorstvo. Postojale su tzv. perlonke i košulje od diolena (eto, sjećam se marke "Diolen diplomatik") pa vjerojatno nitko od dečkiju ne bi imao ništa protiv da im "sponzor" bar dijelom sufinancira outfit.

Ne bih rekao da je od te ideje bilo neke koristi, tek, kao kuriozitet, vrijedi spomenuti da je istovremeno u Zaprešiću također postojao bend istog naziva, mada jedni za druge nisu čuli ni znali. Tj., saznali su to dosta kasnije.*

Originalnu postavu Diolena čine mahom dečki iz mog najbližeg susjedstva, akteri gore opisanog twista. Prvu poduku sviranja gitare nekima daje naš otac, tada još poprilično aktivan muzikant stare garde iz Štakor-bara..Otac je kao "instruktor" bio relativno strpljiv i dobronamjeran, bila mu je u startu možda simpatična ta ideja mladića da nauče svirati, ali ako se nekog nešto u razumnom roku "nije primalo", nije se libio skresat mu prispodobu "o slonu i uhu"i još ga poslat kući.

Ipak, ništa nije moglo pokolebati novopečene rokere u tom njihovom naglo probuđenom intereresu za svirkom. Strpljivo su dolazili opet, znajući da im o tome ovisi zacrtana glazbena karijera.  

Bez obzira na pomalo trnoviti početak, zanos i entuzijazam ruše sve prepreke. Dečki u tom formativnom razdoblju kemijaju s gitarama iz kućne radinosti i prilično nezgrapnim domaćim akustarama s pikapima, da bi se sredinom šezdesetih konačno domogli bolje opreme.

Svoje prve, "prave" električne gitare kupuju od Zlatnih akorda. Zlatni akordi, s tada mlađahnom vokalisticom Josipom Lisac su bili popularan i respektabilan zagrebački bend, očito su taj inicijalni nivo prerasli i domogli se nešto kvalitetnije opreme.

S vremenom se iskristalizirala postava "a 'la Shadows". Uz brata Jožeka koji preuzima bas gitaru, solo gitaru bezecira Pepek (Hank) Korunda, a ritam gitaru Mirko (Džon) Hajsek. Jedini član benda van našeg sela bio je bubnjar Valek Martinec, toplički krojač. Za tehniku je dijelom zadužen Pepekov brat Ivica koji pokazuje veliki afinitet spram aparata, struje i elektronike.

Svoj prvi prostor za vježbe i svirke Dioleni pronalaze u zgradi stare općine. Rušenjem pregradnog zida dobivaju više prostora i mogućnost da improviziraju mali šank s "ulazom" gdje su se prodavale ulaznice.  U tom periodu povremeno im se priključuje Ivica Ivanjek koji je svirao saks, klarinet i harmoniku. Ivica je bio dobro glazbeno potkovan, znao je složiti aranžmane i obogatiti repertoar malo kompleksnijim pjesmama pa je time bend dobio na kvaliteti i konkurentnosti.  

S obzirom da su Dioleni uz Homokrapiensise bili među prvim zagorskim bendovima tog tipa, uskoro se pročulo za njih i van lokalnih okvira. Osim na topličkim plesnjacima ponekad sviraju u Pregradi, Krapini, Začretju i Zaboku. Kako im popularnost raste, s vremenom neizbježno gažiraju svadbe zbog čega su prisiljeni miksati repertoar svojih favorita s nekim tada popularnim šlagerima i domaćim pjesmama. U to vrijeme na repertoaru imaju barem četrdesetak dobro uigranih pjesama. 

Nekih se vrlo dobro sjećam. Uz amblematsku "Apache" The Shadowsa koja je jednostavno morala bit na repertoaru svih domaćih "električara", tu su još neke pjesme Koralja koje su također bile uspješne obrade hitova The Shadowsa & Cliff Richarda: Napuljska gitara, Tema mladih ljubavnika (The young ones), Dolazak (Y'arriva), Zvjezdana noć (Cozy) Maštanje (Don't talk to him), Kotači odn. Wheels (Venturesa) pa i Avsenikova Večer na Robleku na način kako je obrađena od Grupe 220.

 

Negdje tih godina slučajno sam prisustvovao njihovoj svirci na ljetnoj terasi kraj ulaza u bazene. Osim samog zvuka koji me poprilično zblenuo (twang uživo, vau!), onako kroz maglu sjećam se drvene bine natkrivene trstikom, sitnog bijelog šljunka ispred nje te stolova i stolica od crveno-bijelog pletenog polivinila. Mjesta nije bilo ni za čačkalicu jer su se mnogi mještani, prolaznici i polumokri kupači načičkali ispred i uokolo bine.

Toplice šezdesetih
Toplice šezdesetih

Dioleni tih godina ponajviše sviraju u hotelskom baru i restoranu, u ex-Ožegovićevom (danas Čermakovom) dvorcu ili na Šoštarićevoj "Plavoj terasi" neposredno uz bazene. Te svirke započete još za dana setom laganijih instrumentala bile su zapravo zgodan poziv još prisutnim kupačima da nakon kupanja posjete terasu. 

Negdje krajem šezdesetih bend se raspada. Pepek i brat nastavljaju zajedno ili u nekoj drugoj kombinaciji svirati gaže. U to doba brat bas gitaru zamjenjuje novom preokupacijom - bubnjevima.

Iako su dečki svoje svirke ili kućne vježbe ponekad snimali na Pepekovom Grundig kolutašu, sumnjam da je išta upotrebljivog od toga ostalo. Istina, negdje 1966. u već spomenutim prostorijama općine snima ih ekipa s Radio-Zaboka. Snimanje je trajalo otprilike sat vremena, ali ni od toga nije ništa sačuvano. Traka se u međuvremenu zagubila.

Šteta. Jer za razliku od topličkih Diolena, oni zaprešićki su uvršteni u Škaričin box-set "Kad je rokenrol bio mlad", zahvaljujući nekoj sličnoj ali ipak sačuvanoj snimci. Onako kako dan-danas u svom uhu čujem topličke Diolene i pamtim njihove izvedbe Zvjezdane noći, Napuljske gitare, Atlantisa, Kotača itd., i njima bi tamo trebalo naći mjesta. Iz želje da donekle ublažim tu "nepravdu" i sačuvam sjećanje, neka ostane barem ova bilješka.